Претражи овај блог

понедељак, 28. март 2011.

Tvoje je samo da me nađeš

Tvoje je samo da me nađeš.
Dosta sam ja tražila tebe!
Krajnje je vreme
da malo promenimo uloge
ulog je i onako prevelik,
pa da ti tražiš,
a ja da se skrivam.

Stvarno preteruješ!
Čak i sad,
kad znaš da sam te pronašla,
ponašaš se
kao da nisi pronađen,
kao da ne znaš da postojim
i da te na kapiji svakog dana očekujem.

Hajde da vidiš kako je to
kad ti tražiš,
a ja uživam
u traženju novih mesta
na koja bih se sakrila,
u zavlačenju
po prašnjavim ćoškovima
tvog srca,
u kotrljanju
niz vratolomne planine
tvojih misli,
u bauljanju po mraku
tvojih neverica,
u besomučnom trčanju
da prva zapljunem drvo
ako mi se učini
da mi se približavaš!

Kako ti samo ne dosadi
da godinama igraš istu igru?
Ponašaš se kao glumac
koji stalno igra istu predstavu!
Šta ćeš ako se razbolim
baš na dan premijere?
Od koga ćeš se onda skrivati?
Dodeliće ti neku moju zamenu,
neku početnicu,
nedostojnu ijednog mog koraka,
neku koja uopšte ne ume
ni da te traži
ni da se skriva
od tvojih prodornih pogleda,
i od sopstvenih želja,
a ti ćeš pred publikom
i dalje morati da budeš ubedljiv
ako želiš da dobiješ aplauz.
Umislićeš još da si dobar glumac!
Maestro!

Kad bolje razmislim,
pomalo mi te je žao.

Možda ni tebi nije lako
da se godinama praviš
kao da nisi nađen,
kao da niko nije otkrio
tvoje pravo lice
i kao da niko ne zna
da i ti čezneš
za jednom ovakvom ljubavlju?
Možda si nekad i poželeo
da me pronađeš,
ali nisi smogao snage
da stvarno kreneš,
nepovratno,
da ostaviš sve druge
usputno nađene žene,
mnogo lakše za otkrivanje
i rukovanje,
za dodirivanje
i ostavljanje.
Možda si i krenuo,
ali meni to ne bi priznao
ni pod pretnjom smrti,
sve dok se ne uveriš
da sam ja Ona?

Razmisli dobro još jednom
pa me potraži,
al stvarno,
onako kako se traži ona
koja ti je jedino potrebna,
koja će u tvojim željama
prepoznati svoje
i u tvojim očima
videti svetlost
koja je vodi kroz život.

Razmisli!
A ja ću porazgovarati sa rediteljem.
Ako pristane,
a ti nastaviš da oklevaš,
odreći ću te se preko pesme,
one koju će svi pročitati,
tako mi Poezije,
i svi će pokazivati prstom na tebe,
a to će biti isto
kao da sam ti napisala smrtnu presudu.

Ne budi blesav!
Dosta je bilo!
Tvoje je samo da me nađeš
pa kako ti bude!



Violeta Milićević

Нема коментара:

Постави коментар