Претражи овај блог

петак, 20. мај 2011.

Dok cutim


Kad vidiš da tuga
uplovi u moje oči
nemoj pitati ništa
ovlaš me dotakni prstima
možda će tuga proći.

Ako mi reči zamru u grudima
i osmeha nema na usnama
ćuti samo,ne pitaj zašto
i ćutanje je ponekad
suviše glasno.

Ako ti se učini nekad
da sam nekako dalek,grub
ne traži da ti kažem zašto,
postoje odgovori koji se
ne mogu uvek reći.

Ne,ne tražim da me shvatiš
to ne bi mogli ni umovi veći
samo se ponekad osmehni blago
možda će sve ono teško
makar na trenutak
od mene pobeći.

N.N

Нема коментара:

Постави коментар